Krsnici i štrige iz labinske radionice za pićansku štrigariju (video)
U Keramici AR, obrtu kojega vode Roberta Dušman - Franković i Aleks Klobas, intenzivno se izrađuju keramičke figurice krsnika i štrige: dvjesto komada jednih i sedamdeset komada drugih mora biti isporučeno Općini Pićan do 15. siječnja sljedeće godine. Kao što smo već izvještavali, na natječaju kojega je provela ta općina, Keramika AR odabrana je za najpovoljnijeg ponuditelja za izradu suvenira u sklopu projekta „Putovima Žive štrigarije od Pohorja do Istre“. Dva suvenira dijelit će se posjetiteljima rute.
„Jedan suvenir trebao je biti povezan s mitskim bićem krsnikom jer će u njega biti kostimiran vodič istarskim dijelom rute. Mi smo ga prikazali u trenutku transformacije iz čovjeka u životinju, u ovom slučaju vola jer on se pretvara u životinju da bi se borio protiv štrige. On je bijeli jer se rađa u bijeloj posteljici i to je znak da će biti krsnik. Dodali smo mu nogice na špagi, pa može poslužiti i kao zvono“, objasnila nam je Roberta Dušman - Franković.
„Drugi suvenir trebao je biti vezan uz bajoslovnu tradiciju na ruti. Odlučili smo se za štrigu, koja je napravljena tako da može poslužiti i kao kasica za štednju. To je skuplji suvenir, koji se izrađuje u manjem broju komada“, objašnjava Klobas.
Figurice su kreirali zajednički, u procesu nastajanja. „Prethodno smo proučili mitologiju, a sudjelovali smo i u radionici koji je Općina Pićan organizirala. Imali smo početne ideje, ali pravi oblik figurice su dobile tek kada smo ih počeli izrađivati“, priča Dušman - Franković.
Na prvi pogled izgleda kao da figurice nastaju jednostavno i lako te da se radi o poslu bez pritiska i stresa, ali treba znati da oblikovanu glinu treba peći deset sati na 1.020 stupnjeva, nakon čega se još toliko vremena hladi, da bi bila spremna za farbanje i glaziranje, a potom ide natrag u peć na desetsatno pečenje, ovaj put na 990 stupnjeva. Na kraju slijedi dorada s konopcem i papirom. „Da bi volio ovaj posao čovjek mora biti umjetnička duša, pored toga što mora imati odgovarajuću motoriku ruku“, objašnjava Klobas.
Oboje su završli srednju Umjetničku školu u Puli. Vlastiti obrt vode proteklih pet i pol godina. Proizvode dekorativnu i uporabnu keramiku: keramičko posuđe za restorane, lustere, boce za rakiju, posudice za med, satove, nagrade za razne vrste natjecanja i, naravno, suvenire, koji se najviše naručuju ljeti, a krsnici i štrige su im na neki način produžili sezonu. Na pitanje koja im je kreacija najdraža, odgovaraju da je to rudarski vagonet, kojega upotpune smotuljkom s kratkom poviješću rudarenja na Labinštini. (Tekst: Robi Selan, foto i video: Roberto Matković)
