Vatrogasnim putom od Ripende Kras do vrha Munac (video)
Iskoristili smo prekrasan sunčan dan i 20. ožujka prošli vatrogasnim putom od Ripende Kras do vrha Munac. Put je to kojim se kreću lovci, off road motociklisti, šumari i vatrogasci. Naš vodič bio je Goran Saina, zaposlenik Javne vatrogasne postrojbe Labin koji je kontrolirao prohodnost puta. Zaključak je bio da bi put većim dijelom trebalo očistiti jer smo na pojedinim mjestima jedva prošli.
Najviši vrh Ripende je 474 metra visoki i borovima obrastao Standar. Gorski hrbat kojemu je Munac na 435 metara najviša točka njegova je suprotnost: to je krška golet brijana vjetrom na kojoj uglavnom raste trava i tek tu i tamo koji grm i kržljavo stablo. Jednog dana će vjerojatno biti znatno šumovitiji jer su Hrvatske šume prije nekoliko godina posadile borove, ali oni su za sada jedva zamjetni među kamenjem i travom.
Arheološki nalazi
Arheolozi koji su prošli tim krajem uvrstili su nekoliko gromača u potencijalne tumule, grobnice prethistorijskih velikodostojnika. U jednoj od vrtača vidjeli smo u krug sazidan suhozid, što znači da je služio kao tor za ovce. Niže od Munca postavljene su dvije antene. Hrptom vodi Labinski planinarski put u smjeru Standara, koji je jedna od njegovih kontrolnih točaka.
Što se vidika tiče, najzanimljiviji je pogled na Plominsku goru jer nju nismo navikli gledati u visini očiju, nego uvijek negdje gore. Također, zanimljivo je vidjeti vrh dimnjaka TE Plomin u visini koljena i plominski vidikovac gledati odozgo. More se vidi samo djelomično, a nešto ljepše od Podlabina pogledu se otkrivaju Vinež, Nedešćina i Štrmac.
Put koji s Munca vodi u smjeru mora doveo bi vas do napuštenog sela prije Velih Kosi, a nakon što stignete u Male Kose, mogli biste vatrogasnim putem stići i do Rapca. Dionica puta kojom smo se od Veselica uspeli na Munac strma je i zavojita, ali u dobrom je stanju. Zarastao je put do Veselica, koji je uglavnom ravan i blago strm.
Ruševine sela Paliski
Pravo iznenađenje bio je dolazak među ruševine sela Paliski, nešto prije Veselica. Navodno je to gnijezdo ovog prezimena koje se odatle proširilo Labinštinom, a prema labinskom povjesničaru Hermanu Stembergeru ovdje su se naselili u 17. stoljeću došavši iz okolice Zadra. Paliski ne izgledaju kao tipično labinsko ili općenito istarsko napušteno selo jer u njima ne očekujemo zgrade zidane pravilnim blokovima od više stotina kilograma, a najveća među njima protezala se dvadesetak metara i dizala na tri etaže. Arhitektura Paliski jednostavno rečeno djeluje moćno!
Preostalo podnožje jedne od ruševina zaobljeno je i ima prorez nalik na puškarnicu. Time neodoljivo podsjeća na ostatak nekog tornja ili bastiona, što bi značilo da se ovdje nekada nalazila utvrda. Također su zamjetni lijepo oblikovani potporni zidovi nekadašnjih pristupnih putova.
Čini se kao da su se prve Paliske poslužile građevinskim materijalom obrambenih zidova bivše utvrde da bi gradili gospodarske zgrade oko napuštene utvrde u kojoj su se nastanili. Zanimljivo da se na zidovima središnje zgrade, nazovimo je dvorcem, vidi da je popravljana manjim kamenjem različitih oblika, pa i onim vrlo sitnim koji djeluje pomalo smiješno u odnosu na temeljne blokove, što bi moglo ukazivati na to da su zidari žurili da što prije i što jednostavnije obave posao.
Na povratku smo se vatrogasnim putom spustili do Veselica, također napuštenog sela, ali s jednom kućom obnovljenom u kuću za odmor, a odatle smo asfaltom prekinutim s nekoliko stotina makadama vratili u grad. (Tekst: Robi Selan, foto i video: Roberto Matković)
