Ivan Franković: Bez cenzure, to vole i dečki i cure! (video)
Ivan Franković iz Starog grada privlači pozornost svojim poetskim uradcima koje objavljuje na Facebooku. Rekli bismo: egzistenicijalne nedoumice i lutanja suvremenog čovjeka izražava riječima u ritmu i rimi. Na primjer:
"Šaka oraha, velika žlica svježeg sira, dvije suhe šljive i par kapi limuna, sve izmiksano po Pe eSu...
Ali ja ipak ovisim o mesu, za početak čevapi u lepinji i pola litre hladne pive, a kad to progutam mogu i ti orasi i suhe šljive, jebeš smuti kad mi se od gladi u glavi vrti..."
Ili ovako u povodu Uskrsa:
"...mirna noć pred veliki petak, mjenjati taktički pristup problemima, ili čekati da problemi promjene mene
...razmišljanje u prazno, ko pucanje u zrak, promašiti ne možeš, bilo svijetlo il mrak
...ljudi smo mali svaki u svom balonu od problema, jedan kraj drugog plutamo, dok životnim morem lutamo
...zatvoreni u te balone koje ne možemo kao da su od pijene samo probušiti, pitanje je samo kada će koga njegovi problemi ugušiti"
„Bez cenzure, to vole i dečki i cure! Jedan od problema s mojom poezijom je što nemam autocenzure, često sam predirektan. Tematika mi je šarolika, ali dvije osnovne teme su mi nogomet i žene, tj. Hajduk i Eros. Nogomet i žene u muškarcu bude one primarne nagone“, kazao nam je na početku našeg razgovora.
* Tvoji stihovi podsjećaju me na pjesme splitske skupine TBF.
- Nisu moja najdraža grupa, ali volim ih poslušati jer realno opisuju situaciju u društvu. Uostalom, u meni ima splitakog duha, ja sam navijač Hajduka.
* Odakle ta ljubav prema Hajduku i Splitu, a nemaš rodbinskih veza s Dalmacijom?
- Split je poseban grad! Zavolio sam ga preko Malog i Velikog mista, preko cure iz Splita s kojom sam bio u vezi pet godina i preko Hajduka, koji mi je donio više štete nego koristi. Navijanje je jedini hobi koji donosi više štete nego koristi, ali kad se jednom krene, to je kao droga. Prvi put sam u Split došao 1994. godine i do sada sam bio na stotinjak utakmica i još dvjestotinjak gostovanja Hajduka.
* Koliko ima navijača Hajduka u Labinu?
- Nas, koji idemo na utakmice ima petnaestak, ali nikada ne idemo svi. Inače, mislim da od svih navijača na Labinštini polovicu čine Hajdukovi navijači, a po jednu četvrtinu čine navijači Dinama i Rijeke.
* Mnogi Labinjani mogu posvjedočiti da se Labinjani i Splićani izvrsno slažu. Što misliš o tome?
- Da, zajedničko Labinjanima i Splićanima je to da su u početku dosta teški i nepovjerljivi, ali tko ih pridobije i stekne njihovo povjerenje, vjerni su mu zauvijek!
* Proglasio bih te počasnim ambasadorom Splita u Labinu!
- Rado bih obavljao tu funkciju, pogotovo ako Splićanke budu dolazile!
* Vratimo se poeziji! Kako je uopće došlo do toga da počneš slagati stihove?
- Na Facebooku nema pravila, nema zabrana, nema autoriteta, ali Facebook je pomalo dosadan: ovaj na slici zagrljen s onim; lajkaj ti meni, pa ću ja tebi, sada će svi jedan drugome čestitati Uskrs, pa onda Božić. Tako sam probao napraviti nešto drugačije, pa sam umjesto na kavicu u kafić odlutao u rime. Drago mi je ako se to nekome sviđa.
* Namjeravaš li svoje pjesme ukoričiti u nekoj zbirci poezije?
- Imam nekih crta boemskog života, ali ne doživljavam sebe kao pjesnika, ja sam inženjer građevine koji se pisanjem stihova bavi nakon posla. Osim toga, da izdam zbirku postao bih umjetnik, pa bih od Grada morao tražiti prostopr i benficije. Neću ni blog otvarati. Svjestan sam da se poezijom neću obogatiti jer nisam Nives Celzijus, imam nešto malo manje sise od nje, ali šarmirati neku curu, nekoga nasmijati i uljepšati mu dan, danas je to veliki uspjeh. (Razgovarao: Robi Selan, foto i video: Roberto Matković)