Zelena oaza Ramiza iz Raše: 'Netko uživa u sportu, ja u vrtu' (video)
Iako se mnogima čini da je srpanj kraj vrtlarske sezone, sjetva ipak nije završila, pa tako ni u vrtu Ramiza Kurtića (68) iz Raše. Unatoč velikim vrućinama i suši na koje smo već navikli tijekom srpnja i kolovoza, Ramiz uživa u svojoj vrtnoj oazi.
„Određene vrste povrća siju već sada, a neke kasno najesen. Tako da u mom vrtu sadnja počinje u ožujku i traje sve do kraja godine, kad sijem luk. Već sam posadio špinat i blitvu, a počet ću sa sadnjom salate, mahuna, sadi se rani grah, tikvice, krastavce, grašak, mrkva, cikla, tako da kroz cijelu godinu imam zanimaciju“, priča Ramiz koji već osam godina uživa u mirovini. Radni staž odradio je dijelom u raškom rudniku, a potom u komunalnom poduzeću 1. Maj Labin odakle je i otišao u mirovinu. Otac je četvero djece koji sad već imaju svoje obitelji. Dvije kćerke žive u Italiji, jedna u Bosni, a sin u Karlovcu.
Otkad je prije nepune dvije godine ostao bez supruge Hamide, vrt mu je kaže psihička motivacija, odakle crpi snagu i zdravlje.
„Kao što netko uživa u sportu tako ja uživam u vrtu. Ulažem u ovaj vrt zbog zdravlja, duševnog i fizičkog. Djeca su daleko i živim sam. Tako da mi je vrt nešto što me ispunjava. Otkako sam ostao bez supruge posložio sam si tri djelatnosti, ujutro kavica s prijateljima, vrt i ribolov. To je sve što me svakodnevno okupira i da ne mislim na samoću. Imam kujicu Neru koja mi pravi društvo i koja me svukud prati, sa mnom ide i u ribolov. Prije tri godine darovala ju je kćerka i otad je član obitelji“, priča Ramiz dok iz naručja ne ispušta malenu ženku pinča.
U njegovom vrtu kojeg zalijeva dvaput dnevno, rano ujutro i navečer kasno, zbilja ničeg ne nedostaje. Gredica do gredice, ničeg previše, ali plodovi vrlo izdašni, dovoljno da se prehrani i nekoliko obitelji, kaže nam Ramiz koji svoje povrće najradije podijeli jer ga sam ne stigne potrošiti.
„Supruga je znala kiseliti i pripremati razne zimnice, pripremati ih na razne načine, ali ja nisam od toga. I šteta je da propadne pa dam susjedima. Sad će uskoro godišnji pa kad dođu djeca pojest će se. Luk sam već pokupio i spremio“, priča Ramiz dok šećemo najprije jednim pa drugim vrtom. Svaki od vrtova prostire se 200-tinjak kvadrata, a tijekom godine potroši od 8 do 10 kubika vode, pored kišnice koju skuplja u tri bačve.
Dodaje i kako povrće ne tretira nikakvim kemikalijama jer osim što kupuje humus, sam pravi kompost. Uz mnogo uloženog truda, volje i ponajviše ljubavi rezultat je više nego vidljiv. Nekoliko vrsti rajčica i paprika, tikvice i tikve, začinsko bilje, kukuruz, grah, suncokreti, celer, luk, poriluk, cikla, dinje, lubenice sve je uredno i posloženo u dvije male parcele.
„Zadovoljan sam sa svime kako mi je ove godine rodilo. Ima svega pomalo, a najbolje su rodili paradajzi, a nešto slabije su mi ove godine dinje i lubenice. Za dobar urod je važna i hladovina, kad su ovakve vrućine onda je dobro da je zaštićen hladovinom, a ja ovdje imam puno voćaka, zbog kojih ova naša glinasta zemlja postane manje zabetonirana u sušnim danima“, pojašnjava Ramiz čiju povrtnu oazu zaokružuju stablo smokve, badem, breskva, kaki, tri sorte jabuka, tri sorte kruški, tri sorte šljiva, grožđe, crni ribiz, pa čak limun i mandarin. O važnosti povrća u svakodnevnoj prehrani suvišno je govoriti, mišljenja je Ramiz kojem ovaj vrt nije samo koristan hobi, već i najbolja terapija za zdravlje. (Tekst: Divna Knežević, foto i video: Roberto Matković)
