Zlatka i Aldo Jurasić: Ni sami ne znamo koliko kaktusa imamo (video)
Zlatka i Aldo Jurasić u Kožljaku imaju zanimljivo uređenu okućnicu i vrt, a još je zanimljivija njihova zbirka kaktusa i sukulenata. Ima ih u kući i oko nje, a na verandi okrenutoj sunčanom jugoistoku sve je podređeno njima.
„Drugom cvijeću ovdje ne odgovara jer je jako toplo, ali za njih je jako pogodno. Ljeti je dovoljno zaliti ih jednom tjedno, a zimi jednom mjesečno“, priča Zlatka Jurasić, a o sebi kaže: “Oduvijek sam obožavala kaktuse i svaki mali kaktus kojega sam vidjela morala sam kupiti. Imala sam ih preko stotinu i pedeset vrsta, a sad ih je manje jer su neki nestali, ali ne znam točno koliko. Volim ih jer sporo rastu i za razliku od drugog cvijeća dugo traju. Sukulenti rastu malo brže i kraće traju.“
Kaktuse i njihove srodnike sukulente lijepo je gledati zbog njihovih oblika, a svakom je vlasniku drago kada procvjetaju jer cvijeće je u suprotnosti s njihovom grubom pojavom. Budući da se to događa u proljeće, njihovu cvjetnu raskoš gledali smo s fotografija u mobitelu.
Na verandi posjetitelju u oči upada veliki „debeli“ kaktus koji je već prešao širinu vaze u kojoj se nalazi. Izgledom podsjeća na tabure, a naziv mu je maštovit – svekrvin stolac. Ako treba birati među sukulentima, Zlatka Jurasić posebno voli kamenu ružu. Zanimljivo, ona i suprug ističu da se unatoč bodljama na sve strane, još nitko nije ubo.
Osim kaktusa koji nisu stali u kuću, oko kuće rastu palme, cikasi, oleandri, Judino drvo, akacija, vinova loza i puno cvjetnica. Iza kuće su vinograd i voćnjak.
„Imam više od četrdeset voćaka, ali od uroda ove godina nema ništa. Imam i pčele, ali meda nema. Razlog je onaj snijeg i nakon toga mraz u četvrtom mjesecu. Temperatura se spustila i do minus osam i sve je uništilo“, priča Aldo Jurasić.
Kožljak ima zanimljivu klimu: okrenut je zapadu i jugozapadu, pa ima puno sunca, ali nalazi se u podnožju Sisola i jutrima je u njegovoj sjeni, pa su mrazevi jaki. Pored kuće Jurasićevih prolazi bujični vodotok, pa bi se na prvi pogled reklo da vlage ne nedostaje, ali nije tako.
„Okućnicu i vrt zalijevamo iz izvora uređenog prije osamdesetak godina. Iznad nas prolazi pruga koja je propadala zbog vode u tlu, pa je uređen izvor da se to ne bi događalo. U njemu uvijek ima vode, ali ove godine je i on presušio“, objasnio nam je.
Ispričao nam je i to kako je jedne godine usred ljeta palo toliko kiše da se bujica izlila iz korita.
„Krumpir iz vrta odnijelo nam je preko ceste u lug, a u konobi nam je bilo sedamdeset centimetara vode. A unutra uključena škrinja za zamrzavanje! Mislio sam da je uništena, ali, ne, kada se osušila normalno je radila“, ispričao nam je Aldo.
Hrvatske vode su vodotok uz samu kuću obložile kamenom, a preostaje isto učiniti i u nastavku, uz vrt. (Tekst: Robi Selan, foto i video: Roberto Matković)
