Posjetili smo dva gotovo nepoznata izvora u Čepićkom polju (video)
Posjetili smo dva izvora u Čepićkom polju o kojima većina Labinjana nikad nije čula: Beku i Rupu. Za prvoga možemo reći da je bolji, a za drugoga da je ljepši. Naš voditelj bio je Arno Komar iz Jasenovika, zaposlenik Vodovoda Labin i dobar poznavatelj ovog dijela Istre.
Oba izvora, točnije puči jer voda izvire odozdo, nekada su se nalazila na rubu Čepićkog jezera u koje se voda iz njih ulijevala kada bi nabujali. Danas voda iz Beke utječe u Boljunčicu, a iz Rupe također, ali sustavom kanala koji do nje vode.
Najbliži pristup Beki je iz Jasenovika. Uz Beku ide i Mlaka od Beke tj, močvarno područje oko nje. Izvor i močvara obrasli su šašem u kojemu voli boraviti divljač. Nešto je divlje poskočilo u njemu kad smo se približili, a poslije smo opazili srnu kako trči preko polja.
„Beka je bila glavni izvor pitke vode u ljetnim mjesecima za pola Jasenovika i sve do Nove Vasi te Kostrčane s druge strane polja“, priča Komar.
“Ovdje su sve kuće izgrađene uz neki izvorić iz kojega su se opskrbljivale pitkom vodom, ali u ljetnim mjesecima oni bi presušili, pa se dolazilo ovamo s tovarima i brentama u koje se voda punila. To je trajalo do kraja 60-ih godina kada su ljudi počeli graditi šterne. A vodovod je stigao krajem 90-ih godina.“
U gustom šašu jedini znak da smo na izvoru je napukli beton koji je izgrađen 30-ih godina kako bi se zabranio pristup stoci. Vode ima, ali vrlo malo, pri korijenima šaša.
„Nakon što se rudnik Tupljak proširio prema nama, razina vode je puno manja nego prije. Sada je oko metar i pol niža. Inače, talijanska vlast je planirala izgraditi vodospremu iznad crkvice Sv. Kirina u koju bi dovela vodu iz Bekve i Vrutka, izvora u blizini crkvice i to bi bilo dovoljno za vodoopskrbu ovog kraja. Naravno, tada još nije postojala željeznička pruga“, objasnio nam je Komar.
Nešto dalje od Beke, na sredini Čepićkog polja nalazi se Rupa. Na nju ukazuje kržljava vrba koja se nadvila nad nju i to je čini zanimljivim fotografskim motivom. Prirodno je kružnog oblika.
„Voda je sada oko metar i pol viša nego prije mjesec dana. Dubina joj je između četiri i pet metara. Kao i Beka nikad ne presušuje, ali nije se koristila za vodu za piće jer nije tako čista i dobra kao u Beki. Moguće da se koristila za napajanje stoke“, ispričao nam je Arno Komar.
Izdašnost ova dva izvora i mogućnost njihovog uključivanja u Vodovovod Labin nikada nije istražena, ali oni svakako svjedoče da je vodno bogatstvo Labinštine i veće nego što mislimo. (Tekst: Robi Selan, foto i video: Roberto Matković)
