Vlč. Mirko Vukšić: 'Treba se ujediniti i zajedno moliti za mir'

Dragi prijatelji, nadam se da vaše srce kao i moje čezne za mirom. To bi bio jedan od pokazatelja što je u njemu, da nema nasilja, želje za dominacijom, te da u njemu prebiva čežnja za dobrotom, poštenim i svetim životom. U isto vrijeme zapažamo kako sve manje ljudi posjeduje mir, od onog osnovnog, da nema rata i da nas netko ne ugrožava i maltretira; pa do onog dubljeg – imati mir u sebi i nositi ga drugima. Svijet u ovom 21. stoljeću umjesto da prosperira u miru i blagostanju otvara nove razdore među ljudima i narodima te uvodi nove, razarajuće ratove… Što nam preostaje činit? Prvo, mi moramo postati ljudi mira te biti oni koji promoviraju mir, traže mir, pomiruju ljude i nadasve mole Svemogućega Boga za mir.

MIR U SRCU

Naše srce je kao neko veliko spremište koje je u stanju primati, razvijati i čuvati mnoge podatke, događaje, riječi, uspomene. Ima sposobnost osjećaja, ljubavi ali i negativnih osjećaja kao i nemira te razarajuće mržnje. Stoga ga treba čuvati u miru i njegovati u dobru. Ovisno o onom što mu dajemo, kakav sadržaj mu nudimo, tako će se i razviti. Stoga Isus u evanđelju kaže: „Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.“ Mt 6,19-23. Ili „Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.“

Lk 6,39-45. Njegovati svoje srce i brinuti se o njemu jako je važno za nas, jer na brzinu, iako ne želimo, možemo postati zli, te umjesto mira u sebi imati nemir koji prenosimo na druge. Sve polazi od nas, od čovjeka pojedinca a onda se pretače u obitelj, društvo i tako dalje…

MIR U OBITELJI I MEĐULJUDSKIM ODNOSIMA

Razarajući čovjeka pojedinca – individuuma, osoba koja ima nemir, postaje nesposobna za obitelj, društvo. Obitelj je temeljna zajednica ljudskog društva, u njoj nastaje ljudski život, njeguje se i razvija. Stoga svatko tko razmišlja, vidi, kako je obitelj važna karika ljudskog društva. Ne samo da se pojedinac u zdravoj i „prirodnoj“ obitelji može razviti u dobrog, radinog i miroljubivog člana u samoj obitelji – jer je ona mora biti pravo i preferirano mjesto za razvoj čovjeka u dobru, zdravu i društveno korisnu osobu, već i one članove obitelji koji su „posrnuli ili ranjeni“ može povratiti u normalu, može ih izliječiti i ponovno ih vratiti u život. Zato bi društvo u cjelini, trebalo promovirati i više podržavati brak i zdrave obiteljske odnose a ne uništavati tradicionalnu, naravnu obitelj sastavljenu od muškarca i žene. Kao što u školi učimo osnove znanosti od početka, prvo slova pa riječi, rečenice, razmišljanje i dijalog itd., tako u obitelji  učimo o životu, u svemu i o svemu; rasteš, sazrijevaš kroz odnos s drugim članovima koji te prihvaćaju, vole ali i ispravljaju. Mir u obitelji, između majke i oca, te međusobno poštovanje i uvažavanje u različitosti naravi, karaktera, bitno je za odgoj djece kao i svih članova obitelji koji se međusobno sve više povezuju i time dobivaju zadovoljstvo života, radost i mir.

MIR U DRUŠTVU - SVIJETU

Ti pojedinci, te obitelji i raznorazne kombinacije čine ovo naše društvo. Dolaze iz raznih osobnih, obiteljskih i društvenih iskustava, dobra i zla, te sebe nose i ugrađuju u ovo naše pluralističko društvo. Država i razne državne i društvene institucije od škole, fakulteta, kulture i umjetnosti, sporta i politike, razna udruženja i udruge trebaju promovirati  ono što nas izgrađuje, čini boljima, daje stabilnost i nudi perspektivu dobra, ne samo za danas nego za sutra, za budućnost ljudi i društva. Društvo i institucije ne smiju tapšati po leđima svakog koji dođe s novim idejama, zahtjevima, pozivajući se na osobnu slobodu, ne imajući u vidu dobro ili zlo u sebi i kako će se to odraziti na cjelokupno društvo. Stoga je danas velika odgovornost na strukturama vlasti i onima koji mogu svojom riječju ili utjecajem preko medija utjecati i oblikovati svijest mladih kao i onih koji nemaju sposobnost kritičkog razmišljanja.

Ne može naše društvo sve dozvoljavati i ne promovirati dobro i za njega se ne zalagati a onda se čuditi kamo naši mladi idu, kako razmišljaju, što čine, kakvu viziju svog života imaju… Društvo, oni na vlasti, neodgovorni, koji ne mogu vidjeti dalekosežne posljedice nekih čina, mi u cjelini, odgovorni smo za ovaj svijet, za sutra.

Odakle ratovi, odakle svađe, ljubomore, kriva nadmetanja, mržnja, ubijanja, ne poštivanje drugih..? Pa od nas. Čovjek je već u sebi kompliciran i ranjen, to mora na sebi primijetiti, zaželjeti i uvidjeti da je sve moguće ispraviti i promijeniti te postati drugi čovjek – dobar, otvoren, milosrdan ali i onaj koji zna razlikovati u sebi i u drugima što je dobro a što zlo.

To je borba, „do krvi i mesa“. Prvo sami sa sobom, pa sa drugima i sa društvom u cjelini. Ali ne ova borba koja je danas u svijetu, da ti drugi smeta, da ga silom želiš promijeniti, da se želiš nametnuti, da si spreman ubiti ako ti ne ustupi „dio zemlje“ ili nešto drugo, ili  da misliš da si ti vrjedniji od drugoga jer imaš više škole, više novca, veći utjecaj te zaključuješ da  zbog toga imaš pravo mijenjati zakone i reći kako ljudi trebaju živjeti ili da ti možeš određivati tko, kako i koliko će ih živjeti..? To je izvor zla, mržnje, ratova i svih nemira u ovom društvu…

VAPAJ I MOLITVA ZA MIR

Spoznajući to, shvaćajući tendencije u ovome svijetu, vidjevši kako odgovorni malo ili ništa ne čine, da zaustave rat, razaranje – danas kada bi bila dovoljna samo jedna atomska bomba da poremeti ravnotežu i donese pakao u ovaj svijet – uviđamo svu neozbiljnost i neodgovornost,  kod nekih možemo reći da se radi i o zlu… Kao da su djeca, pa se igraju sa vatrom… Neshvatljivo je to i veoma opasno! Ova zemlja je mala, u stvarnosti ne pripada nikome tj. pripada svima, te zajedno imamo zadaću i odgovornost da ju čuvamo!

Zato svi koji shvaćaju opasnost rata i neodgovornog ponašanja, trebaju se ujediniti i zajedno vapiti i moliti Svemogućega Boga za mir, jer kako vidimo, mir sam neće doći a ljudi ga sami ne mogu naći ili stvoriti…

SAMO BOG DAJE ISKRENI I PRAVI MIR

Kada iskreno pogledaš sebe, bez samoobrane, druge ljude, proučiš povijest i vidiš tendenciju i djelovanja u ovome svijetu, jasno ti je da bez Boga, njegovog zakona, milosrđa i ljubavi ovaj svijet ubrzo postaje mjesto nesreće, patnje, otimanja, nadmetanja, ubijanja i smrti. Sve drugo je utopija, to nam pokazuju sve ideologije pa tako i ova današnja… Čovjek prije ili kasnije bez Boga se izopači…

Bog, koji je stvorio svijet i sve ljude, koji je stvorio zakon i kozmos, prirodu, živa stvorenja te ljude, zna zašto je to stvorio i kako treba biti. Čovjek u svom traženju, otkrivanju, to tek treba otkriti ali samo ako je otvoren, iskren i u slobodi traži istinu i smisao svog postojanja kao i svega drugoga.

Kako je oslobađajuća i radosna spoznaja da pravi mir daje samo Bog i da je On sam MIR. „Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati …“ Ps 62, 2-3.

Za naš svijet ima nade, ima budućnosti jer postoje još toliko dobrih ljudi, koji vide i ne mire se sa sadašnjim stanjem. Žele svojom vjerom u Svemogućega Boga, poštivanjem Božjeg zakona kao i svih dobrih ljudskih zakona, izgrađivati ovaj svijet, činiti ga boljim.

Dragi prijatelji, braćo i sestre, vratimo se svojim korijenima, vratimo se Bogu. Dobro je samo ono što je ukorijenjeno u Božjem zakonu, što ima trajnu vrijednost i održivost u budućnosti, što nas čini boljima, radosnijima i mirnijima, jer ovaj svijet brzo prolazi!!!

U našem nastojanju i radu na sebi i društvu, obratimo se Nebeskoj Majci, Djevici Mariji da nas zagovara, s nam moli i mijenja nas, i obličje ovoga svijeta,  u svome Sinu Isusu Kristu da vlada pravi MIR! Neka nas blagoslovi Svemogući Bog! (Piše: vlč. Mirko Vukšić)