'Dalmatinci su pošteniji jer kada stekneš njihovo povjerenje ribu imaš cijelo ljeto'
Piše: Robi Selan
Bruno Pamić, vlasnik Obrta za trgovinu ribom 'Bruno' iz Raše, dobitnik je godišnjeg priznanja Općine Raša za tridesetogodišnji rad. Priznanje mu je uručeno na svečanoj sjednici povodom Dana Općine Raša. U biznisu s ribom je zapravo dvije godine duže, ali član Obrtničke komore Labin postao je 1994. godine.
„Ja sam iz Pamići kod Sv. Petra u Šumi, a supruga Radojka iz Gračišća. Radio sam kao prometnik na željezničkoj pruzi, a supruga je prodavala ribu na tržnici u Labinu. Tako sam se upoznao s prijevozom i distribucijom ribe i 1992. godine sam dao otkaz i osnovao poduzeće Brumar, ali nisam imao uvjete za to, pa sam ga pretvorio obrt. Mi smo u Rašu došli 1993. godine, a godinu dana kasnije sam i poduzeće prebacio ovamo. U početku sam radio u partnerstvu s 'Dagnjom' Dragana Pejića, a od 1996. godine sam potpuno samostalan“, ispričao nam je.
U tih trideset godina stekao je uvid u cijelu obalu, od Umaga do Molunta na krajnjem jugu i to ne samo što se tiče ribe, nego i sve ono što uz ribu ide: vino, maslinovo ulje, turizam i poslovne običaje. Samo da spomenemo, razgovarali smo uz marinirane inćune i srdele s maslinovim uljem uz Dingač s Pelješca.
Zadnjih godina koncentrirao se na desetak elitnih istarskih restorana kvalitetnom ribom iz Dalmacije: škamp, šanpjer, škrpina, rošpo, grdobina, jastog te orada i brancin iz uzgajališta, ali početak je bio drugačiji: vozio je ribu iz Marimirne u restorane na Rabu.
„Onda mi se polako otvaralo: Pag, Ugljan, Murter ...Sve do Dubrovnika. U Dalmaciji je more dublje i toplije i riba bolje raste i ima je više. Zato su i brodovi veći. Dvije koće, od koja ja uzimam ribu, to su brodovi od dvadeset do trideset metara, ne smeta im ni bura, ni jugo. Ovdje ako bura malo zadimi, nema ribe, a ti imaš obvezu opskrbljivati restorane! I mogu reći da su Dalmatinci kudikamo pošteniji jer ako ti stekneš njegovo povjerenje, imaš ribu cijelo ljeto, a kod nas, ako je potražnja malo veća, riba ti 'bježi'. On te obavijesti da je cijena sada ta i ta i pita da li je prihvaćaš“, ispričao nam je.
Ribu ne lovi, samo je nekoliko puta izašao s jednim koćarom da se upozna s tim poslom, ali ribu jede i to posebno sirovu, što je također naučio od Dalmatinaca.
„U početku mi je to bilo malo čudno, ali ja sada ne mogu ako svaka dva-tri dana ne jedem sirovu ribu, postao sam ovisnik o tome. To je tako osvježujuće, pogotovo u ljetnim mjesecima. Najbolji mi je carpaccio od brancina: maslinovo ulje, malo limunovog soka, devedeset minuta u frižideru i on je već konzuman", ispričao nam je o tome.
Ima i zanimljivih iskustava s dalmatinskim vinima.
„Jednom, u početku, bio sam na Pagu i na stol su iznijeli bokal vina i bokal vode. Kakva voda, ja sam natočio dvije čaše čistog vina, a ovi su vjerojatno mislili 'ovaj je pravi'. Ali, kad je to mene okrenulo! Dalmatinska vina su jaka i zato se miješaju s vodom. Jedino što se njihova bijela vina ne mogu mjeriti s našom pitkom malvazijom. Vrijedi i za maslinovo ulje: njihovo ulje nije slabije od našega, samo ima drugačiji okus na koji se treba privići“, objasnio nam je.
Opskrba ribom je sezonski posao, putuje se dva-tri puta tjedno.
„Bio sam ne znam koliko puta u Dubrovniku, ali se nikada nisam zadržao dulje od pola sata jer ti si tamo u deset navečer, a u osam ujutro već moraš početi s distribucijom po restoranima. Dobro je što sada sezona počinje ranije i završava kasnije, prije je tako reći s prvom kišom u osmom mjesecu bilo gotovo. Ali, opet, to vrijedi za zapadnu obalu Istre, pogotovo Rovinj, jer ne znaš tko je jači, Rovinj ili Dubrovnik. S druge strane, u Rapcu prava sezona počinje dva mjeseca kasnije nego tamo i struktura gostiju je znatno drugačija. Meni to nije jasno, jer naša obala je puno ljepša i čišća“, kaže Bruno Pamić.