Otišao je Bepi Jacon, najstariji sudionik lanjskih Ćakuloda

"Bepi Jacon, dugo s prezenco, blizo s pensieri." Tim se riječima od nas oprostio Bepi Viscovi Jacon, švedski Labinjan i najstariji sudionik lanjskih Ćakuloda kad smo o njemu pisali prije oko tri mjeseca. Nažalost sada se od njega mora oprostiti labinska javnost.

Bepi Viscovi Jacon (90) preminuo je mirno u snu 2. siječnja u Švedskoj. Pisao je poeziju na labinskoj cakavici, čuvajući time ovdašnji govor, ali i više od toga; uspomenu na one stare Kature, prije nego što su na njima niknule višestambene petokatnice, a koje se kao motiv često pojavljuju u njegovoj poeziji. Baš kao i motiv Starog Labina.

Bepi Viscovi radio je u Švedskoj kao elektrotehničar te imao obitelj s petero djece. Školu je pohađao u Istri, te potom u Sloveniji. Kraće je vrijeme radio i živio u Labinu, a neki se sjećaju kako je stanovao u Novim zgradama preko Formule te petokatnici na Zelenicama, iza 'pozicjona'. Šezedesetih godina otišao je u Italiju a potom u Švedsku.

"Labinski dijalekt, ili koko ga mi zovemo 'gonan po naše', je govor s ken son reka prvo besedo. Kad son dozno da nekoliko entuzijasta organizira Ćakulodo na Torione, se je i poli mene zbudila želja da buden jedon od njih i ta želja je još vajka prezente. Ja son 61. leto od domi i po oneh retkeh informacioni ke tratojo pozicion našega dialekta va aktualnem sisteme son parera da je pratikamente zamra. Moren samo reć da mi je žol da je koko je", kazao nam je Bepi Viscovi Jacon u posljednjem razgovoru za Labinštinu Info.