'Grad treba voditi osoba s izraženim liderskim sposobnostima, a ne netko tko se samo ljubazno smješka'
Piše: Nenad Čakić

Federika Mohorović Čekada, zamjenica gradonačelnika Labina u lokalnu se politiku aktivno uključila 2013. godine kao vijećnica labinskog Gradskog vijeća, a proteklih osam godina i profesionalno kao zamjenica gradonačelnika. Iz njezinih bliskih krugova stizale su informacije da se želi posvetiti struci, pravu i da želi biti odvjetnica, pa je to i bio povodom za razgovor s njom, ali u kojem smo se dotaknuli i drugih važnih tema.
* Ipak i dalje ostajete u politici. Zašto ste u promijenili mišljenje?
- Prije svega valja reći da, sa svojih 37 godina života, ne planiram cijeli radni vijek provesti u javnoj upravi, međutim, ako postoji želja za promjenama i neprestanim poboljšanjem, uprava nije nužno tromi sistem u kojemu se ne događaju pomaci. Doduše, naravno da su oni sporiji i manje vidljivi od onih u privatnom sektoru u kojemu danas postojiš, a sutra te možda ni nema. Međutim, u prethodnih osam godina postali smo servis građanima više nego ikad prije, ali u idućem mandatu želimo završiti mnoge započete procese unutar gradske uprave. Pravna struka je jako širok pojam i svakako mi to znanje pomaže u razumijevanju svake pojedine nadležnosti jedinice lokalne samouprave. Dakle, konkretno na Vaše pitanje, mogu reći da nisam promijenila mišljenje, nego odgodila svoj plan. Mislim da je to legitimno, nisam nikakve izjave ovjeravala kod javnog bilježnika kao svojedobno neki naši političari.
* Što vas uopće motivira da se i dalje bavite politikom i to u sjeni gradonačelnika Glavičića?
- Politiku nikad nisam doživljavala negativno. Štoviše, lokalnu politiku doživljavam kao sredstvo putem kojega možemo popraviti život i stanje u lokalnoj zajednici, osigurati neke nadstandarde našim sugrađanima kojima se možemo istaknuti kao sredina pogodna za život i s višom kvalitetom života. Dopustite mi moje osobno mišljenje: nema tog velikog grada koji može osigurati kvalitetu života za jednu mladu obitelj, kao što je i moja, veću od one u manjem gradiću. Od dovođenja djece u jaslice i vrtić, koji su maksimalno 10 minuta udaljeni od našeg radnog mjesta, kvalitetnih obroka i izuzetnih odgajatelja i stručnog tima u tom istom vrtiću i jaslicama, preko dostupnog produženog boravka u školi, do provođenja vremena s vlastitom djecom na kvartovskom igralištu ili u šetnjama, i naravno radnih mjesta za sve one koji žele raditi, Labin ima sve i više od toga. Što se tiče rada ili angažmana u nečijoj sjeni, mislim da je tu prvenstveno presudna jedna moja zdrava doza samopouzdanja bez potrebe da se s drugima nadmećem. Dakle, moj uspjeh je naš uspjeh, ali i obrnuto, u uspjesima gradonačelnika se često nalazi moja skromna zasluga koja ne dominira i koju nemam potrebu potencirati.
"Kad me netko zaustavi na ulici i kritizira rupu na cesti, nikad mi ne bi palo na pamet reći da to nije moj posao, odnosno da mene može pitati samo nešto što se tiče škola i vrtića. Ako želite raditi ovaj posao kvalitetno, zamjenica gradonačelnika mora biti upoznata sa svim poslovima gradonačelnika"
* Koji su poslovi zamjenika, odnosno zamjenice gradonačelnika?
- Moju funkciju shvaćam kao strogi timski rad s gradonačelnikom, iz kojeg proizlazi i međusobno povjerenje. Dakle, sigurno postoje gradovi u kojima zamjenik radi strogo određene poslove iz nadležnosti gradonačelnika, a u drugo se, da tako kažem, 'ne petlja'. Gradonačelnik Glavičić i ja smo u mnogočemu izašli iz nekad ustaljenih okvira i obrazaca ponašanja, pa je tome tako i u 'mojim' poslovima. S druge strane, ja ovu funkciju shvaćam vrlo ozbiljno i odgovorno i ne želim sebi dopustiti situaciju da za neke stvari 'prvi put čujem', odnosno da se ponašam kao da me se ne tiču.
Dakle, ako me pitate je li moj resor onaj klasični resor zamjenice, a to su u pravilu društvene djelatnosti, odgovaram da su moji interesi puno širi od toga. S druge strane, kad me netko zaustavi na ulici i kritizira rupu na cesti, nikad mi ne bi palo na pamet reći da to nije moj posao, odnosno da mene može pitati samo nešto što se tiče škola i vrtića. Ako želite raditi ovaj posao kvalitetno, zamjenica gradonačelnika mora biti upoznata sa svim poslovima gradonačelnika.
* Iza vas je osam godina na dužnosti druge osobe Grada Labina. Koje biste projekte izdvojili kao najvažnije u tzv. Glavičićevoj eri?
- Bez sumnje, Dom za starije osobe kao projekt, a danas i kao ustanova u sto postotnom vlasništvu Grada Labina, je nešto što smo uspjeli realizirati unatoč brojnim preprekama: imovinsko-pravnim, administrativnim, kadrovskim, pa i financijskim. Nemojmo zaboraviti da je skrb o starijim osobama dužnost državnog aparata. Međutim, kada bismo uvijek i u svemu čekali da se pokrenu procesi unutar naše precentralizirane države, pomaka gotovo ne bi ni bilo.
S druge strane, ne treba ni bježati od činjenice da smo, demografski, najstariji grad u Istri. Prema tome, uzevši u obzir realnu potrebu, izgradili smo Dom i osnovali ustanovu koja već godinu dana svakodnevno 'živi' u našoj zajednici, radi u punom smještajnom kapacitetu, novi korisnici polako upisuju i dnevni boravak, i što je najvažnije, u Domu nema bogatih stranaca, što su nam stalno spočitavali prilikom izgradnje. U labinskom Domu žive naši Labinjani, i, uz sve svakodnevne probleme u funkcioniranju jedne tako složene ustanove, ponosna sam na rad cijelog kolektiva na čelu s ravnateljicom, ponosna sam i na nedavno potpisan prvi Kolektivni ugovor za zaposlenike Doma, kao temelj za definiranje njihovih materijalnih prava.
Idući korak mogao bi biti i veći udio sufinanciranja cijene smještaja od strane Grada Labina, kako bi se krajnjim korisnicima cijena smještaja u Domu dodatno smanjila. Međutim, i taj dio će teretiti isključivo gradsku 'kasu', što nipošto nije dobro. Korisnici svih domova za starije u Istri trebali bi plaćati jednaku cijenu boravka, a ne da umirovljenik smješten u Domu u Raši, koji se nalazi na 10-ak kilometara od našega, plaća manju cijenu zato što njemu država odnosno županija sufinancira smještaj, a mi ovisimo isključivo o gradskom proračunu jer ne možemo ući u mrežu domova za starije koja bi omogućila pošteno sufinanciranje svima.
* Koji je bio vaš osobni doprinos, na što ste posebno ponosna?
- Ponavljam i ovdje, ponosna sam na svaki projekt koji smo uspješno priveli kraju, a u proteklih osam godina ih je bilo mnogo. Izgradnja novog dječjeg vrtića u Vinežu je jedan od onih projekata za koji sam se dugo zalagala, zato što je to prvi novoizgrađeni objekt predškolskog odgoja i obrazovanja u Labinu nakon 35 godina. Znam da su moji Vinežani emotivno vezani za lokaciju sadašnjeg vrtića 'va storen sele', ali ne treba se bojati promjena. Novi vrtić također se nalazi na velikoj parceli i imat će prostrano dvorište, adekvatan prilaz, parkiralište i sve potrebne sadržaje. A što se tiče zgrade sadašnjeg vrtića, koja je montažna i zaista dotrajala za budući boravak djece, sigurna sam da ćemo s našim sugrađanima pronaći najbolje rješenje za neku buduću namjenu tog prostora.
Naravno, da ne bi sve ostalo samo na izgradnji zgrada, moram reći da sve te zgrade ne vrijede previše ako u njima nemamo, prije svega korisnike u velikom broju, ali jednako važno, kvalitetne ljude koji će u njima raditi. Zato sam posebno ponosna i na posljednje povećanje plaća od preko 30% zaposlenicima dječjeg vrtića, s kojim smo, napokon, uskladiti plaće odgojitelja s učiteljima razredne nastave, kako je i propisano Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju. Nije bilo lako jer 100% plaća odgojitelja tereti proračun Grada Labina i dviju općina koje nam isto sufinanciraju (Raša i Sveta Nedelja), ali kad se poslože prioriteti, neke druge stvari moraju ići u drugi plan, a kvalitetan ljudski potencijal je temelj razvoja zajednice u budućnosti.
"Naravno da nije lako raditi s liderom koji neprestano povisuje letvicu uspjeha, ali kod Glavičića nema previše razgovora 'između redaka' i zbog toga uvijek znate što možete očekivati“
* Glavičića je napustilo nekoliko bliskih suradnika, navodno se nisu mogli nositi s prevelikim pritiskom. Zar je tako teško raditi s njim?
- U periodu od osam godina, tih nekoliko, prema Vašim riječima, „bliskih suradnika“, mogu svrstati u razinu statističke pogreške u odnosu na broj suradnika koji su, primjerice, napustili Filipa Zoričića u Puli u samo jednom mandatu (vjerujem, i posljednjem). Dakle, sasvim konkretno i bez rukavica: Valter Glavičić je osoba koja izuzetno cijeni ljude koji rade, koji se trude i, možda najvažnije, koji se u svom radu drže dogovora. Dakle, u svojim suradnicima traži pouzdane osobe. Naravno da nije lako raditi s liderom koji neprestano povisuje letvicu uspjeha, ali kod njega nema previše razgovora 'između redaka' i zbog toga uvijek znate što možete očekivati.
S Glavičićem na čelu ovog grada smo u osam godina uspjeli realizirati jako puno projekata i postaviti Grad Labin na kartu najuspješnijih gradova naše veličine u Republici Hrvatskoj. Na kraju krajeva, grad treba voditi osoba s izraženim liderskim sposobnostima, a ne netko tko se samo ljubazno smješka, često i bez pokrića.
* U IDS-u obnašate dužnost v.d. predsjednice labinske gradske podružnice. Zašto niste održali Skupštinu i izabrali novog predsjednika?
- Vrlo jednostavno: zato što je ostavka dotadašnjeg predsjednika labinske podružnice IDS-a, u listopadu 2023. godine, bila nenajavljena i apsolutno neočekivana. U toj situaciji, valjalo je našu podružnicu stabilizirati, ujediniti, a potom i osnažiti. I to sve uoči superizborne 2024. godine u kojoj smo imali izbore za Europski parlament, za zastupnike u Hrvatskom saboru, predsjedničke i lokalno, izbore za vijeća mjesnih odbora Grada Labina na kojima smo po prvi puta imali protukandidate u svim mjesnim odborima, i pobijedili u svakom od 7 mjesnih odbora.
Ja nisam 'slučajno' ni samoinicijativno preuzela vođenje podružnice nego sam do tada bila potpredsjednica iste, izabrana na unutarstranačkim izborima 2021. godine. S obzirom na sve aktivnosti koje su bile očekivane i prijeko potrebne, nastavila sam voditi podružnicu bez formalno održane Skupštine, ali s apsolutnim legitimitetom.
Novi unutarstranački izbori održat će se nakon lokalnih izbora ove godine, a ja i ovim putem pozivam naše članice ili članove koji žele preuzeti odgovornost, da se kandidiraju kako bismo odabrali najboljeg ili najbolju. U ovih 16 mjeseci mog vođenja podružnice, predsjedništvo se sastaje, u pravilu, jednom mjesečno, što ranije nije bilo ni približno često.
U međuvremenu sam postala i potpredsjednica Kluba žena IDS-a u idućem dvogodišnjem mandatu i ovim putem zahvaljujem svim našim članovima na podršci i na svakodnevnoj komunikaciji koja, budimo iskreni, oduzima jako puno vremena, ali ju vidim kao jedini ispravni put u obavljanju bilo koje političke funkcije. Tu ne mislim na 'tapšanje po leđima' i pohvale, koje su često neiskrene, ali stojim čvrsto na zemlji i znam da upravo zahvaljujući konstruktivnim kritikama rastemo i popravljamo svoj rad za naše bolje sutra.
„Je li prirodno članstvu nametati podršku osobi koja više nije član stranke, ili se potruditi, unutar vlastitih redova, pronaći adekvatnog kandidata za funkciju župana?"
* Zašto mislite da bi Dalibor Paus bio bolji župan od Borisa Miletića?
- IDS je politička stranka koja je nastala prije 35 godina. Upravo na Valentinovo smo proslavili rođendan i, unatoč jakoj kiši, uspjeli smo se na markatu podružiti s našim sugrađanima, baš kao i svake godine do sada. IDS danas broji oko 7400 članova. I sad vi meni recite, je li prirodno članstvu nametati podršku osobi koja više nije član stranke, ili se potruditi, unutar vlastitih redova, pronaći adekvatnog kandidata za funkciju župana?
Dakle, provedeni su unutarstranački izbori (kao i svaki put do sada), na kojima se svaki član stranke, uključujući i stranačke 'kapitalce', mogao kandidirati i tražiti podršku. U tom slučaju, imali bismo izbor i mogli bismo raspravljati o dvoje ili više kandidata. Jedina osoba koja se kandidirala i koja je prošla valjani i važeći proces unutarstranačkih izbora u IDS-u je predsjednik Dalibor Paus. On je, za mene osobno, postao kandidatom IDS-a za istarskog župana nakon što ga je predsjedništvo stranke izabralo sukladno Statutu – temeljnom aktu stranke. IDS je previše ozbiljna stranka da bi kandidata za tako važnu funkciju, kao što je istarski župan, tražila izvan svog članstva.
* Imate li uzora među političarima?
- Dopustite mi da ovdje dam prednost političarkama, umjesto političarima. Neću reći da imam politički uzor, ali sam sa zanimanjem pratila bivšu premijerku Novog Zelanda, Jacindu Ardern, koja se isticala progresivnim politikama, empatijom i hrabrim vođenjem tijekom pandemije COVID-19. Postala je premijerka sa samo 37 godina, koliko ja imam danas, i postala prva svjetska liderica koja je rodila dijete dok je bila na funkciji. S obzirom da sam i sama u ova dva mandata rodila dvoje djece, pratila sam njen rad i njenu komunikaciju koja je bila vrlo empatična, pristupačna i topla, ali unatoč tome, direktna.
* Supruga ste i majka dvoje male djece. Kako usklađujete svoje poslovne i privatne obaveze?
- Zapravo, moj život prije 8 godina, prije nego sam postala dogradonačelnica i majka, bio je kompletno drukčiji od današnjeg, ali ne bih mijenjala baš ništa. Postoje dani s većim i manjim kaosom u svakodnevnici. S obzirom na to da dužnost gradonačelnika i dogradonačelnika traje 24 sata u danu, vrlo česte su obveze i popodnevne i tijekom vikenda, ali zato, kad već mora patiti kvantiteta, najveći cilj mi je kvaliteta provedenog vremena sa svojom obitelji: suprugom, šestogodišnjim sinom i dvogodišnjom kćerkicom. Oni su mi najveća radost, snaga i motivacija.