Marija i Mario Blažina proslavili dijamantni pir
Marija (Pia) i Mario Blažina iz Malih Golji proslavili su 60. godišnjicu braka. Proslavu dijamantnog pira u Agroturizmu Cerovac u Eržišću priredili su im kćerka Vesna i sin Mladen zajedno s djecom, rodbinom i prijateljima.
„Bilo bi smiješno reći da se nismo nikad posvađali u svih tih godina. Jer da se baš nitko s nikim ne posvađa kroz cijeli ovaj život, malo je teško za povjerovati. I to ne znači da nema ljubavi. Posvađamo se i pomirimo jer u braku treba bit strpljenja, popustljivosti i razumijevanja. A prošli smo svega, i sreću i tugu“, rekla nam je Marija.
Slavljenici su ispričali kako ih život nije mazio. Marija rođenog 1940. u selu Frkalonci kraj Svetog Martina odgojila je nona jer je već od treće godine ostao bez majke, a otac se nakon šest godina zarobljeništva, 1947. vratio iz Afrike. Odrastao je uz troje braće i sestre pok. Anitu i pok. Miju. Braća Pino i Vlado žive u Čamparovici, a Zlatko u Labinu.
Marija, koju svi poznaju kao Pia, odrasla je u skromnoj obitelji Miletić. Rođena je 1939. u Malim Goljima, u istoj kući gdje i danas žive. I ona je, kao i Mario, odrasla uz četvero braće i sestre. Pokojni su Bruno i Silvano te sestra Elda, dok Slavica Franković živi u Malim Goljima. Bili su vrlo mladi kada su počeli raditi. S nepunih 15 godina Marija je radila na separaciji u Štalijama, a Mario je nakon osnovne škole stekao zvanje mehaničara rudarskih strojeva i 1955. godine počeo raditi u IUR-u Raša.
Iako su im sela udaljena tek tri kilometra, sudbina je htjela da se upoznaju u Štalijama 1958. godine. Naime, te je godine u Štalije na par mjeseci došao raditi i Mario. Ali to je bilo dovoljno da se zaljube jedno u drugoga. Svoju su vezu već iduće godine okrunili brakom u ondašnjem labinskom općinskom uredu. Oboje su bili mladi, Marija je imala 20, a Mario 19 godina kada su krenuli u zajednički život, te uz, kako kažu, uspone i padove dočekali sadašnje godine. U braku su dobili troje djece, dva sina i kćerku.
Marija se nakon Štalija zaposlila u raškom 'Četvrtom obroku' gdje je radila do 1963. godine. Te su godine, uz četverogodišnjeg Pina, dobili i sina Mladena, a godinu kasnije kćerku Vesnu. Marija se nakon deset godina ponovno zaposlila, sezonski u Rapcu, stekavši 1999. godine uvjete za mirovinu.
Mario je iz IUR-a Raša 1971. godine prešao u montažu Prvomajske Raša, odakle je 1990. godine otišao u mirovinu.
Iako sretni što su zajedno dočekali proslavu dijamantnog pira, ne mogu se lako izbrisati i ona tužna sjećanja. Najstariji sin umro im je 1976. u 17. godini života, a pravi razlog njegove iznenadne smrti nikada nisu doznali. Tugu su iznova proživjeli 2001. godine kad su iznenada izgubili nevjestu, s drugi sin je ostao udovac i samohrani otac tada 14-godišnjaka. Supružnici Blažina uz dvoje djece imaju i tri unuka: Sanjina Blažinu te Igora i Gorana Vidasa.
Najveće zadovoljstvo pronalaze upravo u njima, a njihove uspjehe doživljavaju kao svoje, s ponosom pričaju ovo dvoje nonića. Sin Mladen i unuk Sanjin žive s njima, a u blizini, u Paradižu živi kćerka Vesna s obitelji koja im svakodnevno dolazi.
Iako su već oboje u osmom desetljeću života zdravlje ih dobro služi. Mario je dugogodišnji i još uvijek aktivni član lovačkog društva Balotin Vinež, a prošle godine mu je dodijeljeno priznanje za 50 godina članstva.
Gosti koji su se okupili na proslavi dijamantnog pira supružnika Blažina bili su njihovi najbolji prijatelji, „svi oni koji su s njima oduvijek u dobru i zlu“. Počašćeni njihovim dolaskom ovom se prigodom svima zahvaljuju, kao i osoblju Agroturizma Cerovac koji su se potrudili da im proslava ostane u najljepšem sjećanju. (Divna Knežević)
