Mia Knežević: Jako volim miris željeza i boju ružine
„Jako volim miris željeza i boju ružine jer ona na svakom dijelu željeza djeluje drugačije, pa volim spajati raznorazne teksture i boje“, priča Mia Knežević, magistra primijenjene umjetnosti - kiparica iz Nedešćine.
Njene skulpture pogađaju domišljatošću i smionom, duhovitom izvedbom. Na primjer, bratu je za rođendan poklonila maketu automobila Formule 1 izrađenog od svjećice motora, matica, žica i limova. Isto tako žlice i vilice pretvara u rock sastav, izvitopereni komadi lima postaju ružine latice i skulptura usta s isplaženim jezikom, a raznobojni komad zarđalog lima, koje je dijelom držala u rosnoj travi da bi poprimilo specifičnu rđu, slažu se u krajolik ili jedrilicu na moru.
„Vidike mi je otvorio moj mentor Mladen Mikulin na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, koji također voli raditi sa željezom. Volim iskoristiti željezo, lim, vijek, matice i slično što nađem u otpadu“, kaže Mia.
Ako ste pomislili da je crvena, smeđa i žuta ružina idealna za izradu jesenskog lišća, u pravu ste i - to je njezin rad u nastajanju.
„Lišće radim od ostataka lima, kao i latice ruža. Listovi će se nalaziti na granama koje će izlaziti iz zida i po tlu ispod njih. I zvuk lima podsjeća na zvuk lišća kada ga šutnete samo što ćete za ovo trebati debele cipele“, šali se naša sugovornica.
Divovske metalne skulpture kukaca
U dvorištu obiteljske kuće drži divovske metalne skulpture kukaca: stršljena, škarica, bogomoljke i skakavca. I dok ih gledate, nije vam sasvim svejedno - neka atavistička nelagoda počinje tinjati. Upravo tome i služe.
„Jako se bojim buba. One su malene, ali u moj glavi strah je velik. Zato sam odlučila napraviti skulpture koje pokazuju moj strah. Prvi je bio stršljen. S vremenom me 'cio' naučio savijati i variti, pa su došle i ostale bube. Tema mog diplomskog rada bile su fobije i kako se čovjek kroz likovnu umjetnost i skulpturu može s njima suočiti“, objasnila nam je.
Spomenimo i to da je dobitnica nagrade akademije za uspješnost na diplomskoj godini.
Niz divovskih insekata se nastavlja, sljedeća je u planu, za sada na razini crteža koji će biti podloga za maketu, izrada bubamare u polijetanju s lista.
„Radi je po narudžbi za jednu kuću za odmor u izgradnji. Smisao je u tome što postoji vjerovanje da bubamara leti prema sreći“, objasnila nam je.
Crteži Nedešćine rađeni ugljenom na pak papiru prema starim fotografijama već vise na zidu druge kuće za odmor, a skulpturu od obruča bačvi (izgleda kao da bi ih svatko mogao tako posložiti, ali pokušajte) također je napravila po narudžbi za dvorište Vinarije Fuhtar u Nedešćini.
Ipak, rad po narudžbama spada u rad u slobodno vrijeme kojega treba pronaći jer egzistenciju osigurava radeći u Lovranu kao grafički tehničar na kreaciji unikatnih poklona, što je, kaže, nešto sasvim suprotno od kiparstva.
Ističe da je prvenstveno kiparica i stoga se ne bavi slikanjem, ali crta olovkom i ugljenom. Osim u željezu, radi i u drvu, točnije bira ready made skulpture starih trsova, koje je izlagala pod naslovom „Priroda pokreta“ .
„Uvijek sam ocu pomagala u vinogradu i uvijek su me ti trsovi podsjećali na nekakav ljudski pokret“, kaže ona.
Tijekom studiranja napravila je nekoliko skulptura u kamenu, ali do kamena je prije svega teško doći, a osim toga praši i treba puno prostora za rad s njim. Planovi za budućnost? Značajni su i upravo zato nećemo o njima. (Tekst i foto: Robi Selan)
