Moj ‘mali od vina’ postao je veliki
Moj ‘mali od vina’, kako sam ga prije gotovo 20 godina nazvala u prvom razgovoru s njim, postao je veliki. Odrastao je i danas je nagrađivani vinar i prepoznatljivo ime među istarskim vinarima. Krajem studenog Goran Baćac je velikom feštom u Kukurinima, na kojoj je bilo preko 250 uzvanika koje su zabavljali Tomislav Bralić i Intrade, proslavio 20 godina Vinarije Baćac.
Pripadnik mlađe generacije istarskih vinara Goran Baćac oduvijek je miran, radišan, skroman i uvijek spreman pomoći. Osobito onim mlađima, ako je to potrebno. U kolegama vinarima nikad nije vidio konkurenciju. Danas svi u Istri znaju tko je ovaj moj nadareni ‘mali od vina’, koji se na vinskoj sceni pojavio 2003. godine, sasvim slučajno, iz respekta prema obitelji. Njegova priča ispričana je srcem, iskreno…
NESUĐENI MEHANIČAR
Mada su Goranov pokojni nono Tonin i tata Feručo bili odranije poznati kao vrsni vinari, kod Gorana je sve započelo neplanirano. Iako je kao dječak u brajdama provodio mnogo vremena s nonetom i tatom, od djetinjstva je želio biti mehaničar, pa je u Labinu završio srednju školu za mehaničare.
Međutim, kada su mu nono i tata, zaljubljenici u brajde i vino, sugerirali da bi bilo dobro da se netko mlađi iz obitelji Baćac bavi vinarstvom kako bi se održala tradicija, Goran se iz poštovanja prema obitelji odlučio na studij vinarstva iako ga to tada uopće nije zanimalo.
A kada je jednom ušao u zgradu Poljoprivrednog instituta u Poreču i osjetio miris laboratorija prof. Melinde Cosseto, nije bilo dvojbe. Više skoro da i nije izlazio iz laboratorija pa je prof. Cosseto predložila da mu tata i u kući opremi jedan laboratorij. Feruču Baćcu se ova ideja sviđala jer je znao da će tako moći direktno utjecati na kvalitetu vina kojeg proizvode.
PRVA MEDALJA
„Zadovoljan sam svime što sam postigao u ovih 20 godina. Sve se događalo postepeno i od mojih prvih 500 boca vina i prve etikete koje sam napravio 2003. godine, došli smo na 50 tisuća boca. Povećali smo vinograde, imamo 4 hektara svojih vinograda, a još 5 hektara u zakupu. A grožđe otkupljujemo od svih susjeda i šire“, kaže nam ovaj izuzetan vinar, koji danas ima 6 etiketa vina: malvazija svježa, malvazija odležana, merlot svježi, Calypsa nera, rose i muškat.
Jako je ponosan na svoju prvu zlatnu medalju za muškat na Vinistri 2013. godine, koja mu je prirasla srcu. Bio je to, reći će, neopisiv osjećaj. Odjednom je postao vrlo tražen. Plavokosi mladić koji se kao stvorio niotkuda, dvije je godine kasnije dobio zlato i za svoju prvu malvaziju.
Od svojih početaka mislio je na sve, pa i na to da njegovo vino ima i privlačan naziv. Tako merlotu naziva Calypsa Nera ne možete odoljeti već kad pročitate ime. Jednostavno vas zavede, baš kao što je Calypsa, nimfa iz starogrčke mitologije zavela Odiseja, koji joj nije mogao odoljeti.
„Mislim zadržati samo 6 etiketa i svake godine pomicati granicu kvalitete tih vina, da budu svake godine sve bolja, ili najmanje da ostanu na ovoj kvaliteti kakva je sada. Nikada si ne bih dozvolio manju kvalitetu od ove koju sada imam“, priča nam sa strašću Goran, a njegova strast da se okusiti u svim njegovim vinima.
Od kada sam prije 20 godina kušala Calypsu Neru ona je top na mojoj listi njegovih vina, ali i među prvih pet crvenih vina koje volim. I da, moram se pohvaliti. Od Gorana sam dobila na poklon bocu tog mog omiljenog crvenog vina i to ne bilo kakvu, već ogromnu od tri litre, koju ću čuvati za neku posebnu prigodu.
NAJDRAŽA MEDALJA
Posljednja u nizu mnogih medalja za sva vina koja proizvodi mu je i najdraža. Medalja je to za najbolji odležani muškat na Vetrini muškata, središnjem događaju višednevne proslave Martinja u Momjanu, istarskoj ‘utvrdi muškata’. Na ovoj je manifestaciji bio jedini istarski vinar koji je dobio čak dvije nagrade. Zauzeo je i treće mjesto u kategoriji mladih muškata.
Goran je u ovih 20 godina ostvario gotovo sve svoje snove i planove. Krenuo je od nonetove konobe, pa nastavio u garaži, a 2008. godine obitelj Baćac izgradila je salu za degustaciju vina kapaciteta 60 osoba, gdje se organiziranim grupama turista nude i ovdašnji specijaliteti. Ove godine su u nastavku sale napravili novu terasu koja može primiti 30 osoba, s pogledom na Učku.
„Za 2024. godinu mi je želja, ja se nadam ako budemo živi i zdravi, da ću krenuti u još jednu investiciju. Srušit ćemo baraku u kojoj smo nekada držali sijeno i napraviti još jednu konobu za crno vino, punionicu i skladište, a na katu zgrade otvorenu terasu površine 80 kvadrata, s predivnim pogledom na Učku“. (Eleonora Matković Čakić)
