Od Sandre Kokot i Valtera Brubnjaka do današnje Folšarije
Za najveselije doba u godini u Labinu tradicionalno se već četiri desetljeća brine labinska karnevalska udruga Labinjonska kompanija, domoća folšarija. Svake godine od siječnja drže ključeve grada u svojim rukama, a nakon podizanja Pusta, glavnog krvca za sve nedaće u protekloj godini, labinske maškare ukazuju na aktualne probleme na lokalnoj razini, u zemlji i svijetu, piše Branko Biočić za Glas Istre.
Labinjonska kompanija domoća folšarija osnovana je 1982. kao dramska i pjevačka skupina za kritiku i ismijavanje društvenih prilika i tako djeluje već pune 42 godine. U početku se malobrojna skupina sastojala samo od muških članova koji su izvodili igrokaze i predstave u doba karnevalskih svečanosti. Kasnije se grupa brojčano povećala, uključile su se i pripadnice ljepšeg spola, a povećao se i krug aktivnosti na mimohode, organizaciju karnevalskih svečanosti te na gostovanja po Hrvatskoj i šire.
Folšarija je uz pomoć Grada Labina i njegove Turističke zajednice krenula i u organizaciju zimskog i ljetnog karnevala u Rapcu te postala glavni nositelj i organizator karnevalskih svečanosti u Labinu. Do danas je grupa ostala prepoznatljiva po dramskoj i pjevačkoj aktivnosti usmjerenoj kritici aktualnih društvenih zbivanja. Inicijator, prvi tajnik i nakon Marijana Širola, dugogodišnji predsjednik Labinjonske kompanije domoće folšarije bio je Darko Batelić Pipica, alfa i omega ove udruge koji je često predvodio mimohod, vodio program i bio frontmen Folšarije priča nam kako je osnovana ta udruga.
Osnivanje udruge
- Sve je počelo od moje fešte Pipica prije 42 godine. Tamo smo se 1982. dogovorili da krenemo zajedno u maškare i godinu dana kasnije smo prvi puta zajedno mi prijatelji krenuli organizirao u maškare. Udruga je formalno-pravno osnovana nekoliko godina kasnije kada smo i donijeli statut jer smo trebali nastupiti na Riječkom karnevalu, a to su mogle samo organizirane i registrirane udruge maškara. Na početku se svatko sam maskirao, a onda smo krenuli u tematsko maskiranje kao grupa.
Odlazili smo u Nedešćinu, obilazili Istru i odlazili na maskenbal u hotele Mimosa i Hedera u Rabac. Izvodili smo igrokaze na pozornici u starom gradu uz pjesme koje je pisao Marijano Širol, ismijavali smo razne društvene događaje i pojave, a sjećam se da smo u Kinu Labin ismijavali raspad Jugoslavije. Gost nam je bio Franci Blašković, a njegovu Šjoru Špiju glumio je pokojni Valter Brubnjak.
Najljepše doba bilo je kada je programe vodila na trgu u starom grdu Sandra Kokot koja sada živi u Americi, jedna žena, ali je bio mir u kući. Već 30 godina nastupamo na Riječkom karnevalu gdje rijetko daju mikrofon grupama, ali nama su ga uvijek dali. Sjećam se i da smo za prvi odlazak na riječki karneval dobili kostime od naših prijatelja iz Muggie, jedne godine dali su nam i tri metra visokog Trojanskog konja, ali ga nismo mogli odvesti u Rijeku zbog visokih kablova za struju na Korzu.
Odlazili smo i u Veneciju te po Istri, a zatim po drugim hrvatskim gradovima. Organizirali smo i ljetni karneval u Rapcu koji je svake godine sve kvalitetniji i masovniji, priča nam Pipica koji je odlaskom u mirovinu 2013. štafetnu palicu i vođenje udruge predao Mileni Simeunović, ali on i dalje aktivno sudjeluje u labinskim maškarama.
Slab interes mladih
Labinjonska kompanija domoća folšarija svake godine izabere jednu temu i prigodno sašije kostime. Do sada su između ostalo bili indijanci, psi, bikovi, čovječe ne ljuti se, pinokio, strašila, krojači, psihijatrija, čudnovata šuma, limuni, more itd., a ove su godine teletrubasti. Milena Simeunović aktivna je u Folšariji od 1995. a od 2013. je predsjednica te udruge koja je nekada imala i do 70 članova, a danas ih ima 40-ak.
- Za mene Folšarija znači puno, to je tradicija za koju ne bih htjela da umre, ali vjerojatno će se i to jednoga dana dogoditi jer je interes kod mladih u vrijeme mobitela, interneta i društvenih mreža sve manji. Koliko god je nekada teško sve to voditi i organizirati, a mislim da je sve teže pa svake godine kažem da neću više, kada dođe vrijeme maškara opet živnem i počnem raditi na pripremama.
Za maškare se mora živjeti, to moraš voljeti, ili jesi ili nisi. Danas nas aktivno u pripremama i organizaciji sudjeluje dvadesetak. Nekad smo pjevali pjesme koje je pisao Marijano Širol i bili smo podijeljeni u grupe, za pjevanje, šivanje kostima, alegorijska kola, za administraciju, a danas se to malo razvodnilo, govori nam Milena koja ističe da ima članova koju uđu na godinu, dvije i onda nestanu. Oni koji su počeli od malih nogu uz roditelje kao što su Ivana Gušić i David Kos i dalje su vjerni Folšariji te sudjeluju u pripremama i organizaciji maškara te kao aktivne maškare u pusnim svečanostima.
- Počela sam ići u maškare kao beba kada sam imala tri mjeseca uz tatu Emila i mamu Alenku. Danas je to za mene ljubav i tradicija, jedva čekam veljaču i to peto godišnje doba, kaže Ivana, a David koji je od 2019. član Labinjonske kompanije domoće folšariju u koju je krenuo nakon oca Rinalda i nona Giordana dodaje
- Super je, zabavljamo se i družimo. Priključio sam se godinu dana prije korone i ostajem do daljnjega, kaže David. Predsjednica Milena ističe upravo to druženje i razna prijateljstva koja su maškare donijeli.
Brojna prijateljstva
- Stekli smo puno prijatelja svih ovih godina. Družimo se i uzajamno posjećujemo s maškaranim grupama iz cijele Hrvtaske, iz Međimurja, Varaždina, Zagreba, Kutine, Metkovića, Primoštena, Zadra, Biograda na Moru, Cresa, Lošinja, Senja, Rijeke itd. Nekada smo se više družili, sada nešto manje.
Naša udruga član je Hrvatske udruge karnevalskih gradova, svake godine održavamo dvije skupštine na kojima raspravljamo o tome kako je kod mladih sve manje zanimanja i razmjenjujemo iskustva.
Danas je kod mladih manje druženja i neposrednog kontakta za razliku od nekada. Prije smo sve rješavali i dogovarali se neposredno. a danas u organizaciji maškara moraš pisati mailove, odgovarati na njih, kao da imaš poduzeće.
Više pročitajte OVDJE.
