Romeo Licul Fuhtar najstariji je vinogradar i vinar Labinštine

Romeo Licul Fuhtar iz Nedešćine ima 83 godine i najstariji je vinogradar i vinar na Labinštini. Njegovi su preci došli 1886. iz jednog sela pored Šumbera, kupili malu kuću i 35 hektara zemlje u jednom komadu. Na toj su zemlji vinogradi koje Romeo obrađuje još kao dječak, s djedom, stricem i ocem Mariom koji je imao kovačku radionu. Romeo je nastavio tu obiteljsku tradiciju, piše Branko Biočić za Glas Istre s kojeg prenosimo članak.

- Bila je to velika obitelj, zajedno je živjelo deset članova i na početku su zbog kupnje kuće i zemlje živjeli uglavnom od kruha proizvedenog od dropa grožđa dok se to sve nije isplatilo. Počeli su se polako i širiti pa sam ja kasnije 2008. osnovao OPG i danas imam sedam hektara vinograda u kojem prevladava malvazija a zatim teran, cabernet sauvignon, refošk, muškat žuti i sauvignon blanc. Možemo napraviti 30 tisuća litara vina, ovisno o godini. Od toga buteljiramo 20 tisuća litara, ostalo je rinfuza.

Prodajemo na kućnom pragu, restoranima i hotelima, nešto izvozimo u Italiju, a sada smo u pregovorima za izvoz u Austriju. Nitko ovdje nije ni znao što je vino kada sam ja 1973. počeo nositi svoje uzorke na analizu u Rijeku na Brajdu. To se poslije zatvorilo i otvorio se Institut u Poreču pa sam tamo nosio vino na kontrolu. Glavni enolozi bili su Sanja Radeka i Mario Staver koji su mi puno pomogli svojim savjetima. Treba ih svaki vinar poslušati i imat će dobro vino, govori barba Romeo koji najavljuje da će za sedam dana uz pomoć kombajna krenuti u novu berbu.

Izvrstan urod

U poslu mu pomažu supruga Anica koja kada nije u vinogradu, kuha za sve, kćerka Mirjana, zet Roberto i unuka Antonela koja brine o svemu, a najviše o komercijali, dok druga kćerka Dragica, nekadašnja rukometašica Rudara, živi s obitelji u Italiji. O ovogodišnjem urodu kaže nije bilo problema, osim malo s peronosporom u jednom vinogradu.

- Ja sam zadovoljan. Mi smo tretirali grožđe svakog tjedna jer je vrijeme bilo pogodno za peronosporu, ali smo zadržali kvalitetu. Tko je mislio da će sve ići samo od sebe, kao uvijek, taj se prevario. Grožđe je izvrsno, povoljni su svi parametri, kiselost i šećer i PH. Šećer je već sada 18,5, a ako se nastavi ovakvo vrijeme, bit će 19-20. Vino će sigurno biti dobro, ali dok nije u podrumu ne mogu ništa reći, govori Romeo kojeg svi znaju i zovu po obiteljskom nadimku Fuhtar kojeg s ponosom nosi cijeli život.

Stoga je ljut što je njegov obiteljski nadimak za proizvodnju vina preuzeo susjed Valter Licul, predsjednik udruge vinogradara i vinara Labinštine "Trs".

- Nije me ni pitao da li to može, jednostavno je moj obiteljski nadimak pretvorio u brend za svoja vina. Nisam ga htio tužiti jer ne želim se vući po sudovima. Nisam nikada u životu nikoga tužio. Oni su tu 50 godina, a mi od 1886. i svi me oduvijek znaju kao Fuhtara. Meni i na spomeniku piše Licul Fuhtar. Za njega nitko nije ni znao, a okretao je glavu na ime Fuhtar. Sada pod tim imenom prodaje vino, govori Romeo koji zbog toga ali i još nekih razloga jedini nije član udruge "Trs".

Uhvatili korak

- Šta će mi to, u mom poslu ne treba mi udruga. Ja sam bio predsjednik udruge 20 godina i sve smo ja i Severino Franković sami gurali i financirali, a moj prijatelj Feručo Baćac s Pićanštine, kojeg jako cijenim, vozio nam je u pola cijene. Općina je jedino platila za prijevoz ulika i trsi. Mi smo svake godine organizirali autobus za odlazak na sajam poljoprivrede u Bjelovar, da ljudi nešto vide i da se malo zabave, jer sve su to poljoprivrednici. Danas udruga ima sponzore i dobiva novac. Valtera Licula sam ja predložio za predsjednika, a oni su otišli u Pićan održati skupštinu kao da smo mi ovdje nesposobni i da nemamo prostor. To me razočaralo i nisam želio više u udrugu, kaže Romeo.

Ističe kvalitetu vina iz Istre, a posljednjih godina i s Labinštine.

- Ulovili smo korak sa zapadnom Istrom koja ima dugu tradiciju. Dosta sam putovao, bio i vani, ali nema nigdje boljeg vina od ovoga u Istri. Labinština ima sve bolja vina, a područje oko Šumbera je stvoreno za teran. Pozdravljam sve vinare i neka se muče kako bi imali što kvalitetnije vino. Ja nisam nikome zavidan, ako moj susjed dobije medalju, čestitam mu, ali imam jedan prijedlog koji sam iznio na sastanku u Pazinu. Umjesto da vinari daju uzorke vina na ocjenjivanje u boci, trebala bi komisija od tri člana izaći na teren, doći iznenada kod vinara i uzeti uzorke iz bačve. To bi bilo pravedno i pošteno. Događa se da je jedno vino u bačvi, a drugo dano kroz uzorak u boci na ocjenjivanje, pa ljudi kada dođu u podrum kupiti to zlatom nagrađeno vino, jednostavno ga nema za prodaju, predlaže Romeo.

Trs i gospodar

Radni dan mu počne u 6.30 i nakon pauze za ručak i malog odmora od 14 do 17 sati, opet nastavlja s radom do 20 sati. Kaže da treba jako puno raditi jer inače, ode sve naopako. Ispričao nam je i jednu anegdotu.

- Govori trs svom gospodaru, gledaj me i tendi me dobro, ti moraš biti moj hlod jer kada si kod mene, ja ću biti zdrav. Pazi kako me konzumiraš jer ako pretjeruješ, savit ćeš se kao i ja, kaže Romeo.

Što se želja i planova tiče, kaže da posao više neće širiti. "Za našu obitelj ovo je dovoljno jer smo lani posadili jedan hektar nove loze. Želim dobro zdravlje i još puno godina života. Kada umrem, neka me umjesto u grobu, zakopaju u vinogradu, ali s glavom vani da vidim ca delaju", šali se Romeo, piše Branko Biočić za Glas Istre.