Polja suncokreta zbog kojih vrijedi zastati na putu do Čepića
Na mjestu gdje se prostire Čepićko polje podno Učke nekoć se plavilo jezero koje se na starim kartama moglo pronaći pod nazivima Kožljačko i Sisolsko jezero. Prirodna jezera rijetka su na istarskom poluotoku, a danas gotovo zaboravljeno Čepićko nekoć je bilo bogato ribom, rakovima i jeguljama. Mogle su se sresti i divlje patke, rode i labudovi. Tada su se na tanjurima našli specijaliteti od morske, ali i slatkovodne ribe. Čepićkom jezeru došao je kraj tridesetih godina 19. stoljeća, kada je isušeno kako bi se mogli nahraniti brojni vojnici, a na mjestu Čepićkog jezera osvanula su žitna polja, piše Pun kufer s kojeg prenosimo članak u nastavku.
U prosincu 1932. godine pred mnoštvom ljudi srušena je brana i probijen odvodni tunel koji je rub jezera spajao s morem u Plominskom zaljevu. Bila je to dobra vijest za ondašnje stanovnike jer se s vodom smanjio rizik od komaraca koji su širili malariju, a ni mulj nije nikome nedostajao. Kada je godinu kasnije istekla sva voda, započela je melioracija i uređenje poljoprivrednog zemljišta.
Čepićko polje smjestilo se na zapadnom i jugozapadnom podnožju planine Učke, zapadno od vrha Sisol (833 m), s kojeg puca predivan pogled. Danas u polje utječe rijeka Boljunčica (Bojunšćica), a iz njega istječe rijeka Raša.
"Naselje Čepić podno Učke prvi se put spominje daleke 1102. godine. Njegov je kaštel tijekom burne povijesti porušen. Nekoć se nalazio na samoj obali jezera, koje je po njemu i dobilo ime Čepićko jezero. Jezero je bilo široko 2,5 km i dugo 4 km, a nastalo je na mjestu gdje je rijeka Boljunčica u ledenom dobu nanosima začepila prirodni ponor i polje pretvorila u jezero", otkriva TZ Kršan.
Odvede li vas put do ljupkog Čepića, ondje ćete pronaći crkvu Presvetog Trojstva iz 19. stoljeća s kamenim i drvenim kipovima svetaca, kao i crkvu Svetog Justa iz 13. stoljeća. U njoj se ističe nadgrobna ploča s glagoljskim natpisom koja potječe iz nekadašnje crkve Gospe od jezera.
Na cesti između Čepića i Šušnjevice čeka vas još nekoliko bajkovitih lokacija vrijednih stajanja. Polja suncokreta najljepša su u zlatni sat, odnosno predvečerje, kada fotografi bilježe najljepše kadrove. No i ako fotografiranje nije vaš đir, zastanite jer su veliki izgledi da će vas predivne boje osvojiti i izmamiti obećanje o povratku u ovaj kraj, piše Pun kufer.
