Turistička patrola u Trgetu: 'Nikad nismo vidjeli ovako mirno mjesto'

Divota u Trgetu, malom ribarskom mjestu na kraju Raškog zaljeva, koji i danas odolijeva masovnom turizmu. Zvuk cvrčaka, pogled na jedrilice i drvene jedrenjake, domaći pozdravljaju turiste podižući čašu malvazije, a u dva restorana ponosno gostima pokazuju svježe kvarnerske škampe, orade, sipe... Toliko je minijaturno ovo turističko mjesto da niti jedan gost neće proći – nezamijećen. Domaći, kojih zimi ovdje ima u svega pet kuća, radoznalo promatraju svako novo lice, piše Srđan Hebar za Turističku patrolu Večernjeg s kojeg prenosimo članak.

Uostalom, kućnih je brojeva od 1 do 27.

– Tek pet ili šest kuća su stalno pune, ovih ostalih 20 su povremeni. Šverketi, Jelčići, Čeh, Zupičić, Blažina i ja, kao najstariji koji je cijele godine u mjestu, Percan – govori Franko Percan (77).

Maše mu susjed, prijatelj iz djetinjstva koji je cijeli život proveo preko Velike Bare pa poziva.

– Idemo na kupanje! Tu sam s ove rive skakao prije 80 godina, a tada sam bio sedmogodišnjak, pa vi računajte kada je to bilo – veselo priča Bruno Viskovich (87) pa dodaje:

– A vidi baš ovdje, kad se četrdesetih u Trgetu iskrcao Mussolini, sjećam se kao i danas, mahao je nama mještanima i vikao "Ciao, Ciao". Pitao sam se tko je taj, a stariji su mi rekli "To je Capo". Došao je hidrogliserom pa išao gore u Rašu pogledati kako napreduje gradnja rudnika. Sjećam se ja i kad su nas bombardirali, a mi klinci tu gledali što se to događa iznad našeg mjesta, umjesto da smo spašavali živu glavu od bombi koje su padale – govori Viskovich. On je gotovo cijeli život proveo u New Yorku, a vodio je restoran San Giusto tek dva bloka udaljen od zgrade Ujedinjenih Naroda.

– Robert F. Kennedy, Richard Nixon, Robert de Niro... tko će ih se sve sjetiti, svi su dolazili kod mene u restoran, a gdje su tek naši predsjednici i diplomati. I kuhao sam im čak i jotu! Istarska jela sam radio u New Yorku, jadranski brudet, u tome su uživali. A čak sam tamo u kvartu napravio i – boćalište! Pa smo boćali s Amerikancima – smije se Viskovich, ugostitelj iz malenog Trgeta.

U mjestu su jedan do drugog, restoran Nando i restoran Martin Pescador. U ta se dva istarska razvikana restorana odvija sav društveni život Trgeta.

– Gastronomija je forte našeg mjesta. Gosti prvenstveno ovdje dolaze iz cijele Istre ne bi li uživali u morskim delicijama. Sve pripremamo po tradicionalnim recepturama. Specijalitet su živi škampi, jer su svježi, no treba paziti da škamp ne ugrize kliještima – govori Sunčana Gobo, vlasnica restorana Nando.

Zašto bi turist došao kod vas u Trget? Čime ga privlačite?

– Mirom! Ljudi danas žele izbjeći gužvu – govori Percan pa objašnjava:

– Došao nam je bračni par iz Dubrovnika, odsjeli su kod mene par dana i onda mi rekli "Prošli smo cijelu Dalmaciju, ali nikad nismo vidjeli ovako mirno mjesto kao Trget. Kupit ćemo kuću"! Ostali smo u čudu, jer znamo koliko lijepih mjesta na našoj obali ima, a da su oni odabrali baš naše. Malo je ljudi za nas čulo, ali u posljednje vrijeme počeli smo se razvijati, otkrivaju nas, imamo i marinu, koje nekad nije bilo...

Prekine ga u priči susjed iz New Yorka pa kaže:

– Prije 80 godina i danas Trget je noć i dan, naravno nabolje! Grade se nove kuće, ma milina.

Nautičarima je ova lokacija zanimljiva, nema velikih vjetrova, zaštićeni su tu u zaljevu i od juga i od bure. Na plažama Proveži, Biljina, Rupa i Get gužvi nema.

Domaći dodaju:

– Osjećamo se kao da živimo u fjordu, pa i Norvežani tvrde da im je tu ljepše nego kod njih u njihovim fjordovima... Nama je predivno, nadamo se i turistima... napisao je Srđan Hebar za Večernji.