Predstavljamo nova lica među kovarima u novoj sezoni
Ranije je već najavljeno da ove sezone Rukometni klub Rudar ima petoricu novih igrača i ususret početku prvenstva 1. listopada u 20 sati na domaćem terenu protiv Hrvatskog Dragovoljca, zamolili smo ih da se ukratko predstave.
Započeli smo razgovor s Lukom Matačićem, mladim Slavoncem koji je imao peh što se ozlijedio u ranoj fazi priprema, no Luka je borac koji se ne predaje i jedva čeka povratak na teren: “Rođen sam i odrastao u Slavonskom Brodu gdje sam počeo prve rukometne korake kod trenera Darka Celnera. U Brodu sam prošao sve mlađe uzraste te sa 16 godina odlazim u Đakovo kod trenera Borisa Lubara zbog formiranja ekipe za jedinstvenu kadetsku ligu Hrvatske. Nakon jedne sezone u kadetima, polako sam počeo dobivati ulogu i u seniorima kod trenera Domagoja Perlića (svi se sjećaju Perle, našeg bivšeg igrača, op.a.) kod kojeg sam igrao 1. rukometnu ligu skupine sjever. Nakon četiri godine u Đakovu došlo je vrijeme za promjenu. U Labin sam došao prvenstveno zbog ambicija ovog kluba. Veselim se novim suigračima i radu s Valterom Matoševićem, što se tiče samog Labina, odlično sam se snašao, grad je mal i zanimljiv, sviđa mi se što “svako svakog zna”, osjeti se jedna pozitivna atmosfera, kako u gradu, tako i u našoj svlačionici. Vjerujem da uz sve to i dobar rad možemo ispuniti ambicije kluba.“
Drugi u nizu dolaska je perspektivni Sebastijan Lučić, od kojeg se očekuje da ostvari svoj potencijal: „Rođen sam u Livnu. U rukometu sam od 10. godine, školu rukometa sam prošao u tadašnjem rukometnom klubu Croatia osiguranje Zagreb. Igrao sam još za Medveščak, ZG Dubravu, Dubravu te Novi Zagreb. Zadnju sezonu sam proveo u redovima Kozale u koju sam prešao radi nastavka akademskog obrazovanja u gradu Rijeci. Paralelno uz rukomet u dvorani igram rukomet na pijesku za BHC Harenu i nastupio sam za seniorsku reprezentaciju Hrvatske u rukometu na pijesku. Labin je za mene jedno veliko pozitivno iznenađenje i bit će mi zadovoljstvo igrati rukomet u Labinu.“
Zanimljivost kod slijedeće dvojice igrača Vuksana i Matije Zmajevića jest da su braća i stižu nam iz Crne Gore. Popričali smo sa starijim bratom Vuksanom, za kojeg je poznato da je, osim što dobro igra rukomet, vrlo omiljen kod pripadnica suprotnog spola: „Nas smo tri brata, ja sam najstariji, nakon devet godina rođen je Matija, a poslije njega Nikola. Iz sportske smo obitelji, roditelji su nam se bavili judom, a najmlađi brat je nastavio njihovim stopama. Nije prvi put da Matija i ja igramo zajedno, Matija je debitirao u seniorskom rukometu u ekipi MRK Danilovgrad, gdje sam ja igrao prije odlaska u Njemačku. Rođeni smo u Nikšiću, rukomet smo počeli igrati u RK Čelik, koji vise nažalost ne postoji. Nakon toga prelazimo u Sutjesku, također iz Nikšića gdje se naša karijera nastavlja. Ja sam igrao još i za MRK Nikšić 2014, MRK Danilovgrad, njemačke klubove HSG Wolfse i HSG Ostee.
Matija je pored spomenutih Čelika i Sutjeske igrao još i za MRK Danilovgrad i RK Rudar iz Pljevalja. U Labinu smo se fino prilagodili, grad je onako po našem ukusu, blizu mora, ekipa je fenomenalna, igrači su nas prihvatili kao da smo godinama tu. Trener je posvećen i ukazuje nam i na
Posljednji u nizu dolazaka jest hrvatski kadetski reprezentativac Toni Matošević, sin našeg trenera Valtera Matoševića. Poput oca i Toni je vratar i sigurni smo da je i u ovom slučaju na snazi stara poslovica da jabuka ne pada daleko od stabla:
„Rođen sam 28.7.2004. u Rijeci. Svoju rukometu karijeru započeo sam u RK Kastvu, igrao sam za RK Zamet, a sada sam trenutačno u Labinu. U Labinu sam se dobro uklopio ekipa je super i lijepo su me prihvatili. Atmosfera na treninzima je super i dobro se trenira te nestrpljivo iščekujemo početak nove sezone.“
